Prijeđi na sadržaj

Viktor Car Emin

Izvor: Wikipedija
Ema i Viktor Car

Viktor Car Emin (Kraj, 1. studenoga 1870.Opatija, 17. travnja 1963.), hrvatski književnik i publicist,[1] preporoditelj istarskih Hrvata.

Od zaborava je sačuvao znamenitu misao starih kapetana i mornara: Krepat ma ne molat! (I crknuti ali ne odustati, priča "Kapitan Ciklon", objavljena u kalendaru "Naš mornar", 1936, ponovljeno u zbirci "Oj, more duboko", str. 107–113., Izd. poduzeće "Pomorstvo", Rijeka, 1952.).

Životopis

[uredi | uredi kôd]
Spomen ploča u Kraju

U mladosti je radio u školama po Istri i u Opatiji. Zbog svoje protutalijanske aktivnosti morao se 1929. godine skloniti u Sušak. Nakon Drugog svjetskog rata vratio se u Opatiju gdje je ostao do kraja života. Viktor Car Emin je politički angažman u suprotstavljanju talijanskim iredentistima i fašistima prenio i u svoje romane, pripovijetke i drame u kojima je prije svega bio zaokupljen svjedočenjem o hrvatskom identitetu Istre. Stoga su osnovne teme njegovih literarnih djela borba hrvatskog puka u Istri, Rijeci i Hrvatskom primorju za očuvanje nacionalne svijesti, te prikaz socijalnih prilika u toj regiji. Bio je tajnik i organizator "Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru".

Gradska knjižnica i čitaonica u Opatiji nosi njegovo ime.[2] Također je po njemu nazvana Osnovna škola Viktora Cara Emina u Lovranu i OŠ "Viktor Car Emin" u Donjim Andrijevcima[3] te Kazališna grupa Viktora Cara Emina iz Rijeke (prvo imenovano Amatersko kazalište "Viktor Car Emin", Rijeka), osnovana 1949. godine.

Pripadao je najznamenitijim Istranima svog vremena koji su čuvali i štitili hrvatski nacionalni duh za burnih vremena talijanizacije Istre.[4] Viktor Car Emin ne samo da je bio član nego je bio povjerenikom Matice hrvatske za Istru.[5]

Značajnija djela

[uredi | uredi kôd]
  • Romani i pripovijetke: Na uzburkanom moru (1894.); Pusto ognjište (1900.); Usahlo vrelo (1904.); Iza plime (1913.); Starci (1917.); Pod sumnjom (1918.); Nove borbe (1926.); Između dva ognjišta (1930.); Presječeni puti (1938.); Vitez mora (1939.); Neznatni ljudi (1946.);
  • Kronika: Danuncijada (1946.);
  • Drame: Zimsko sunce (1903.); Mrtva straža (izvedena 1923.); Vicencica (1934.).
  • Novele: Mali Učkarić

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=64&C=7
  2. Gradska knjižnica u Opatiji
  3. Službena stranica OŠ Viktora Cara Emina Lovran. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. ožujka 2011. Pristupljeno 2. svibnja 2011. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Matica hrvatska Andrija Tunjić: Zrcalo hrvatstva u Istri, Vijenac broj 421, 22. travnja 2010.
     
    Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
    Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
    Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
  5. Matica hrvatskaArhivirana inačica izvorne stranice od 20. travnja 2009. (Wayback Machine) Branimir Crljenko: Kako je u prvoj regionalnoj Enciklopediji prešućena Matica hrvatska, Vijenac, Broj 333 – 335, 21. prosinca 2006.